Rano jutro u nekoj pariškoj kavani, l'esspreso, les croissants, pospana lica ljudi koji stanuju u blizini (les Parisiens). Ako se susretnu znanci, mir privremeno naruši srdačno pozdravljanje uz poljubce koji su ovdje neizbježni. Uskoro će doći turisti i poslovni ljudi, a ove prizore koji sačinjavaju skriveni i istinski život Pariza rijetko ćete vidjeti do sutra ujutro. Tada će se opet ti ljudi pojaviti, gotovo ritualno, pa iščeznuti za svojim poslom. Ritam je to koji se uvijek ponavlja. Stapam se među njih iako sam svjestan da je upravo moj dolazak ono što remeti ritam, no to je već neminovno u životu velikog grada i oni su na to naviknuti. Jutros sam odabrao pekaru Boulangerie Malineau u Rue Saint Paul.

Za Antičke pomorce je prolaz kroz Gibraltarski tjesnac bio put u nepoznato, opasan ulazak u svijet morskih čudovišta koja proždiru pomorce i napadaju njihove brodove. Iza Herkulovih stupova leže nepoznate zemlje. Tamo zlato svjetluca u koritima rijeka, voće raste kao u rajskom vrtu, mora su bogata ribom, a šume pune veprova, srna i zečeva. Rijetki Feničani, Kartažani ili Rimljani su svladali strah potpiren jezovitim pričama i otišli u nepoznato. Tako je bilo nekad davno, a danas sjedim u zrakoplovu na direktnom letu Zagreb – Lisabon. Radujem se ponovnom dolasku u ovu pitomu zemlju bogate baštine, ukusne hrane, odličnih vina i srdačnih ljudi.

Nisan te odavno od gori vidija,
pa san se danas popeja,
da ti pogledan lice,
sa vidilice.

Jedan kombi, dva glazbena događaja, sedam pustolova i priča o šest gradova. Povezali smo Veneto s Bavarskom, jug Njemačke s jugom Nizozemske. Uživali smo, bili tek obični putnici na autocestama Europe i VIP gosti tu i tamo. Pjevali smo i smijali se, plesali smo i vozili se. Pčelice koje su odabrale šest prekrasnih cvjetova i na najbolji način zakoračili u Europu.